Pravni fakultet (Sveučilište u Splitu)
Pravni fakultet (Sveučilište u Splitu)
  • ???
  • odvojeni glas (nekog člana sudskog vijeća)

Pravni fakultet

Domovinskog rata 8
21000 Split
Hrvatska

+385 (21)
Centrala.: 39 35 00
Tajništvo: Fax: 39 35 97
Fax (porta): 39 35 96
Dekanat 39 35 02
Referada 39 35 72
Knjižnica tel./fax 39 35 75
OIB: 03541568700

Žiro račun: HR212330003-1100030638

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu » God. 46 (2009), Broj 1 (91)

Koncesije na pomorskom dobru - novine u hrvatskom zakonodavstvu

ISSN 1847-0459

Ključni naslov: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu (Online)
Skraćeni ključni naslov: Zb. rad. Prav. fak. Splitu (Online)
Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama Republike Hrvatske iz 2003. god. određuje da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom. U ovom radu, autor opisuje sve vrste koncesija za gospodarsko korištenje i posebnu upotrebu (uključujući koncesije za lučke djelatnosti).
1. U V O D

U Republici Hrvatskoj, uz Zakon o koncesijama (dalje – ZOK) kao lex generalis, primjenjuju se mnogobrojni drugi propisi koji također uređuju postupak koncesioniranja na određenim nekretninama ili pri obavljanju određenih djelatnosti.
Ti posebni propisi kao lex specialis imaju prednost pred općim odredbama ZOK-a, koje se primjenjuju supsidijarno (samo u slučaju ako posebnim propisom nije nešto posebno određeno). Koncesioniranje na pomorskom dobru regulirano je Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (dalje – ZPDML) koji predviđa dvije vrste postupka koncesioniranja, a taj postupak zavisi od činjenice nalazi li se pomorsko dobro na lučkom području, ili izvan njega. Postupak je detaljnije uređen Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (dalje – Uredba o koncesijama). Tom se uredbom propisuje postupak davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja i posebne upotrebe, postupak davanja koncesije u lukama otvorenim za javni promet, kriteriji za određivanje visine koncesijske naknade, kao i kriteriji za ocjenu ponuda (čl. 1).



2. POSTUPAK DODJELE KONCESIJA NA POMORSKOM DOBRU (IZVAN LUKA)

ZPDML iz 2003. god. sadrži dvije definicije koncesije. U čl. 2., toč. 5. govori se da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje fizičkim i pravnim osobama, sukladno prostornim planovima. Nadalje, u čl. 16., st. 1. koncesija se opisuje kao pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Iz navedenih definicija (kojih nema u PZ-u) zaključujemo da je bitan element svake koncesije postojanje prostornih planova s kojima koncesija mora biti sukladna, te da koncesionari ne mogu biti bilo koje fizičke ili pravne osobe (kao prije), već samo one koje su registrirane za obavljanje obrta. U čl. 7., st. 1. ponavlja se da se u zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama može dati koncesija i to za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra. Sve koncesije na pomorskom dobru daju se na temelju prava koja na pomorskom dobru ima Republika Hrvatska (čl. 8.).

Pomorsko dobro se upotrebljava ili koristi u skladu s odredbama ZPDML-a (čl. 6., st. 1.). Upotreba pomorskog dobra može biti opća i posebna upotreba (čl. 6., st. 2). Opća upotreba pomorskog dobra podrazumijeva da svatko ima pravo služiti se pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni (čl. 6., st. 3). Posebna upotreba pomorskog dobra je svaka ona upotreba koja nije opća upotreba ni gospodarsko korištenje pomorskog dobra (čl. 6., st. 4.). Gospodarsko korištenje pomorskog dobra je korištenje pomorskog dobra za obavljanje gospodarskim djelatnostima, sa ili bez korištenja postojećih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru, te sa ili bez gradnje novih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru (čl. 6, st. 5). Pomorsko dobro može se dati na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje u skladu s propisima o zaštiti okoliša i prirode (čl. 7., st. 3.).

Uredba o koncesijama naglašava da se koncesije na pomorskom dobru daju sukladno ZPDML-u, lokacijskoj dozvoli, odnosno dokumentima prostornog uređenja i ovoj Uredbi (čl. 2., st. 1.), te da je postupak davanja koncesije moguće započeti nakon što je određena granica pomorskog dobra, te provedena u zemljišnim knjigama (čl. 2., st. 2.).

a) Vrste koncesija – svaka fizička ili pravna osoba (domaća i strana) registrirana za obavljanje obrta, može biti ovlaštenik koncesije na pomorskom dobru tj. može dobiti pravo na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra.

Koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra daje se na temelju provedenog javnog prikupljanja ponuda (čl. 17, st. 1), a odluku o javnom prikupljanju ponuda donosi davatelj koncesije (čl. 18, st. 1). Za dobivanje koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, koncesionar mora ispunjavati uvjete iz čl. 17, st. 3, a uz ponudu za dobivanje koncesije podnositelj prilaže: 1. prijedlog o vrsti i opsegu gospodarskog korištenja pomorskog dobra; 2. dokaze o ispunjavanju uvjeta za dobivanje koncesije iz čl. 17, st. 3 ZPDML-a i 3. idejno rješenje prema detaljnom planu i studiji gospodarske opravdanosti (čl. 18, st. 3). Koncesija se daje na rok od 5 do 99 godina (čl. 20, st. 1). Koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, te za korištenje ili gradnju građevina od važnosti za županiju daje županijsko poglavarstvo na rok do najviše 20 godina, a prethodni postupak provodi nadležno upravno tijelo u županiji (čl. 20, st. 2). Koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, koja obuhvaća korištenje ili gradnju građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku daje Vlada Republike Hrvatske na rok do 50 godina, a prethodni postupak provodi Ministarstvo (čl. 20, st. 3). Koncesiju koja obuhvaća gradnju novih građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku, koja zahtijeva velika ulaganja, te se ukupni gospodarski učinci ne mogu ostvariti u roku od 50 godina, Vlada Republike Hrvatske daje na rok od preko 50 godina uz suglasnost Hrvatskog sabora (čl. 20, st. 4). Prilikom određivanja roka za koncesiju uzima se u obzir namjena, opseg i visina potrebnih ulaganja, te ukupni gospodarski učinci koji se postižu koncesijom (čl. 20, st. 6). Iznimno, ako je određeni projekt u interesu Republike Hrvatske ili ako to ocijeni opravdanim, Vlada Republike Hrvatske uvijek može odlučiti o raspisivanju javnog prikupljanja ponuda i davanju koncesije na pomorskom dobru (čl. 20., st. 7.) Dakle, uvažavajući da način i opseg gospodarskog korištenja pomorskog dobra mogu biti različiti, zakonodavac je odredio više vrsta koncesija. Tijelo za davanje ovih koncesija je Vlada Republike Hrvatske, ili županijsko poglavarstvo, a rok na koji se daje koncesija ovisi o važnosti građevina koje se grade (pristup zakonodavca je potpuno drugačiji nego u bivšem zakonu). Županijska skupština na prijedlog županijskog poglavarstva, a na zahtjev grada/općine može ovlaštenje za davanje koncesija na području grada/općine povjeriti gradu/općini (čl. 21, st. 1). Odluku o davanju takvih koncesija donosi gradsko odnosno općinsko vijeće (čl. 21, st. 2). Ova je odredba još jedan dokaz namjere zakonodavca, a to je decentralizacija u materiji pomorskog dobra.

Uredba o koncesijama precizira zakonske odredbe o postupku davanja koncesije u svrhu gospodarskog korištenja. Inicijativu za pokretanje postupka koncesije može dati svaka fizička ili pravna osoba (čl. 12, st. 1). Inicijativa se podnosi tijelu nadležnom za provođenje postupka, a to je Ministarstvo ili upravno tijelo u županiji (čl. 12, st. 2). Pismo inicijative treba sadržavati podatke o području pomorskog dobra i namjeni koncesije (čl. 12, st. 3). Davatelj koncesije odlučuje o pokretanju postupka davanja koncesije donošenjem odluke o javnom prikupljanju ponuda (čl. 14, st. 1). Po objavljenom javnom prikupljanju ponuda davatelj koncesije ima pravo neprihvaćanja svih pristiglih ponuda (čl. 15, st. 1). Tijelo nadležno za provođenje postupka, prilikom otvaranja pristiglih ponuda vodi zapisnik, koji zajedno s ponudama dostavlja nadležnom stručnom tijelu za ocjenu ponuda (čl. 19, st). Prilikom ocjenjivanja ponuda za donošenje koncesija na otocima i područjima koja se u smislu Zakona o otocima smatraju otocima, prednost se u slučaju istih ponuda daje podnositelju ponude čije je sjedište odnosno prebivalište na otoku (čl. 22). Predsjednik stručnog tijela dostavlja nalaz i mišljenje tijelu nadležnom za provođenje postupka (u roku od 8 dana, od dana održanog sastanka stručnog tijela za ocjenu ponuda), koje je dužno u daljnjem roku od 8 dana izraditi prijedlog odluke o koncesiji i dostaviti ga davatelju koncesije (čl. 23, st. 1 i st. 2).

Koncesija za posebnu upotrebu pomorskog dobra daje se na zahtjev (čl. 17, st. 2). Odluku o davanju koncesije na posebnu upotrebu u smislu čl. 17, st. 1. donosi Vlada Republike Hrvatske (za objekte državnog značaja), županijsko poglavarstvo (za objekte županijskog značaja) i općinsko ili gradsko vijeće (za objekte lokalnog značaja) - čl. 19, st. 2. Pravnoj osobi koja upravlja nacionalnim parkom, strogim ili posebnim rezervatom, može se odlukom Vlade Republike Hrvatske dati posebna upotreba pomorskog dobra (čl. 19, st. 4). općinsko/gradsko vijeće uz suglasnost nadležne lučke kapetanije (čl. 19, st. 5). Inače, rok koncesija za posebnu upotrebu također iznosi od 5 do 99 godina (čl. 20, st. 1).

Nepotpune zakonske odredbe nadopunjuje Uredba o koncesijama. Vlada Republike Hrvatske je davatelj koncesije za posebnu upotrebu pomorskog dobra, na rok do 99 godina, za objekte državnog značaja, a prethodni postupak provodi Ministarstvo. Županijsko poglavarstvo je davatelj koncesije za posebnu upotrebu pomorskog dobra za objekte županijskog značaja, na rok do 20 godina, a prethodni postupak provodi nadležno upravno tijelo u županiji. Općinsko ili gradsko vijeće je davatelj koncesije za posebnu upotrebu pomorskog dobra za objekte lokalnog značaja, na rok do 20 godina, a prethodni postupak provodi nadležno tijelo u općini/gradu (čl. 24, st. 1). Koncesija za posebnu upotrebu daje se na temelju pisanog zahtjeva koji se podnosi nadležnom tijelu za provođenje postupka koncesije (čl. 25). Kada nadležno tijelo za provođenje postupka koncesije zaprimi pisani zahtjev, dužno je u roku od 30 dana provjeriti da li je područje određeno i upisano kao pomorsko dobro (čl. 27, st. 1).
Tijelo nadležno za provođenje postupka koncesije dužno je, u daljnjem roku od 8 dana, izvijestiti podnositelja zahtjeva o nemogućnosti davanja koncesije za posebnu upotrebu uz obrazloženje ili ovlastiti podnositelja zahtjeva da podnese zahtjev za izdavanjem lokacijske dozvole ili pokrene postupak izrade detaljnog plana. Nakon ishođenja lokacijske dozvole ili izrade detaljnog plana nadležno tijelo za provođenje postupka koncesije izradit će prijedlog odluke o dodjeli koncesije i dostaviti je davatelju koncesije (čl. 27, st. 2). Kada se ispune uvjeti iz odluke o koncesiji pomorskog dobra za posebnu upotrebu, sklapa se ugovor o koncesiji (čl. 30).

b) Opseg i uvjeti koncesije - opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ZPDML-a iz 2003. god. i propisa donesenih temeljem tog zakona (čl. 16, st. 3). Odluka o koncesiji sadrži područje pomorskog dobra koje se daje na upotrebu ili gospodarsko korištenje; način, uvjete i vrijeme upotrebe ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, stupanj isključenosti opće upotrebe, naknadu koja se plaća za koncesiju, ovlaštenja davatelja koncesije, popis objekata podgradnje i nadgradnje koji se nalaze na pomorskom dobru i daju se u koncesiju, prava i obveze ovlaštenika koncesije uključujući i obvezu održavanja i zaštite pomorskog dobra, te zaštite prirode ako se pomorsko dobro nalazi na zaštićenom dijelu prirode (čl. 24). Odluka o koncesiji mora biti utemeljena na nalazu i mišljenju stručnog tijela za ocjenu ponuda, koje utvrđuje je li ponuda za koncesiju: 1. odgovara svim posebnim propisima i gospodarskom značaju pomorskog dobra; 2. usklađena s gospodarskom strategijom, politikom gospodarskog razvitaka i strategijom zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske i županije; 3. planirana djelatnost ne umanjuje, ometa ili onemogućuje upotrebu ili korištenje tog odnosno susjednih dijelova pomorskog dobra prema njihovoj namjeni (čl. 23, st. 1). Stručno tijelo za ocjenu ponuda za koncesiju imenuje županijska skupština (čl. 23, st. 2) ili Vlada Republike Hrvatske (čl. 23, st.3).

Na osnovi odluke o koncesiji davatelj koncesije i ovlaštenik sklapaju ugovor o koncesiji (čl. 25, st.1). Ugovorom o koncesiji u skladu s odlukom o koncesiji uređuje se bliža namjena za koju se daje koncesija, uvjeti kojim u toku trajanja koncesije mora udovoljavati ovlaštenik koncesije, visina i način plaćanja naknade za koncesiju, jamstva ovlaštenika koncesije, druga prava i obveze davatelja i ovlaštenika koncesije (čl. 25, st. 2). Prava i obveze temeljem koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji (čl. 16, st. 2). To je zakonodavna novost, premda se to do sada podrazumijevalo. Odluka o koncesiji je akt koji prethodi sklapanju ugovora, ali se ne kaže izričito da je to upravni akt.

Za koncesiju na pomorskom dobru plaća se godišnja naknada koja se određuje odlukom o koncesiji (čl. 28, st. 1). Naknada za koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra sastoji se od stalnog i promjenjivog dijela, a visina se određuje polazeći od gospodarske opravdanosti odnosno profitabilnosti gospodarskog korištenja pomorskog dobra koja se dokazuje studijom gospodarske opravdanosti, procijenjenom stupnju ugroženosti prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi te zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske (čl. 28, st. 2). Naknada za koncesije dane radi posebne upotrebe pomorskog dobra određuje se u simboličnom iznosu, osim za koncesije gradnje infrastrukture (vodovodna, kanalizacijska, energetska i telefonska) u kojem slučaju se naknada utvrđuje kao za gospodarsku upotrebu pomorskog dobra (čl. 28, st. 3 ) . Kriterije za određivanje visine koncesijske naknade propisuje Vlada Republike Hrvatske (čl. 37, st. 1). Način uplaćivanja naknade za koncesiju propisuje ministar mora, turizma, prometa i razvitka uz suglasnost ministra financija (čl. 13, st. 4) i to u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ZPDML-a (čl. 120, st. 1, toč. b).

c) Prijenos koncesije i potkoncesija - koncesija se može prenijeti u cijelosti ili dati dijelom u potkoncesiju u istom opsegu i pod istim uvjetima pod kojima je i dana, uz suglasnost davatelja koncesije (čl. 35). Dakle, ova zakonska odredba predviđa dva instituta – prijenos koncesije i potkoncesiju.

S obzirom da ZPDML govori o prijenosu koncesije, a ne o prijenosu prava ili obveza iz koncesije, može se zaključiti da prijenos koncesije podrazumijeva prijenos cjelokupnog sadržaja koncesije, jer se prenose sva prava i obveze ovlaštenika koncesije, kako su one definirane odlukom o koncesiji i ugovorom o koncesiji. Novi ovlaštenik koncesije preuzima koncesiju u istom opsegu i pod istim uvjetima pod kojima je i dana i to samo pod uvjetom da je dobijena suglasnost davatelja koncesije. Dodatna pravila o ovom pitanju propisuje Uredba o koncesijama, koja za prijenos koncesije navodi da ovlaštenik koncesije podnosi davatelju koncesije pisani obrazloženi prijedlog za prijenos koncesije na drugu pravnu osobu ili fizičku osobu registriranu za obavljanje obrta, u slučaju da iz gospodarskih, organizacijskih, financijskih ili dugih opravdanih razloga više nije u mogućnosti izvršavati obveze iz ugovora o koncesiji, u obimu i na način utvrđen odlukom i ugovorom o koncesiji (čl. 4, st. 1). O prijedlogu za prijenos koncesije odlučuje, odlukom o davanju suglasnosti na prijenos koncesije, nadležni davatelj koncesije (čl. 5, st. 1). Treća osoba na koju se namjerava prenijeti koncesija, mora ispunjavati uvjete iz čl. 17, st. 3 ZPDML-a, a ugovor o prijenosu koncesije sklapaju davatelj koncesije, dosadašnji ovlaštenik koncesije, te osoba na koju se koncesija prenosi.

Što se tiče potkoncesije, ZPDML ne daje nikakvu definicuju toga pojma, ali mislimo da ona podrazumijeva dva pravna odnosa. Prvi je između davatelja i ovlaštenika koncesije, a drugi između ovlaštenika koncesije i potkoncesionara, pri čemu ovlaštenik koncesije i dalje zadržava svoje svojstvo u pogledu cijele koncesije, iako u određenom dijelu vršenje prava i obveza iz koncesije povjerava potkoncesionaru kao trećoj osobi. S obzirom da zakonski propisi ne predviđaju nikakvih ograničenja, potkoncesiju je moguće zasnovati na bilo kojem dijelu koncesije, kako u sadržajnom (npr. samo za neke djelatnosti kada je koncesija dodijeljena za obavljanje više djelatnosti na pomorskom dobru), tako i u teritorijalnom smislu (samo na dijelu koncesioniranog područja), ali uvijek uz suglasnost davatelja koncesije. Uredba o koncesijama propisuje preduvjete za realizaciju potkoncesije. Ovlaštenik koncesije podnosi davatelju koncesije pisani obrazloženi prijedlog za davanje dijela koncesije u potkoncesiju pravnoj osobi ili fizičkoj osobi registriranoj za obavljanje obrta, ukoliko iz organizacijsko-tehnoloških, financijskih ili drugih opravdanih razloga više nije u mogućnosti u cijelosti koristiti koncesiju i izvršavati obveze i prava iz ugovora o koncesiji, odnosno ako smatra da bi obavljanje djelatnosti za koju je dobio koncesiju bilo učinkovitije davanjem dijela u potkoncesiju (čl. 6, st. 1). Davatelj koncesije dužan je u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga dati ili odbiti suglasnost na prijedlog za davanje dijela koncesije u potkoncesiju (čl. 6, st. 3). Tek kada se dobije suglasnost, sklapa se ugovor o potkoncesiji između ovlaštenika koncesije i potkoncesionara (čl. 6, st. 4).

Nadalje, zakonska je novost da ovlaštenik koncesije koji je dobio koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra može sporedne djelatnosti manjeg opsega iz područja usluga (npr. davanje u zakup dijela pomorskog dobra) dati na obavljanje pravnim i fizičkom osobama uz suglasnost davatelja koncesije u cilju boljeg iskorištavanja pomorskog dobra (čl. 26, st. 1). Ovlaštenik koncesije dužan je osigurati da pravne i fizičke osobe, te treće osobe s kojima stupa u pravne odnose s obzirom na dobivenu koncesiju ne upotrebljavaju ili gospodarski koriste pomorsko dobro suprotno uvjetima pod kojima mu je dana koncesija (čl. 26, st. 2). Ova se mogućnost ne odnosi na koncesionara koji ima pravo posebne upotrebe pomorskog dobra. Premda se prima facie čini da se i ovdje radi o specifičnom obliku potkoncesije, mislimo da je u ovom slučaju zakonodavac odlučio dopustiti koncesionaru da neke djelatnosti daje na obavljanje trećim osobama bez ispunjenja uvjeta i provođenja procedure što ih ZPDML predviđa za potkoncesiju (jedini uvjet je suglasnost davatelja koncesije).

d) Opoziv koncesije - davatelj koncesije može koncesiju u svako doba opozvati u cijelosti ili djelomično kad to zahtijeva interes Republike Hrvatske koji utvrđuje Hrvatski sabor (čl. 29, st. 1). Ako ovlaštenik koncesije na osnovi koncesije izgradi građevinu na pomorskom dobru, ima, u slučaju opoziva koncesije, u cijelosti pravo na naknadu troškova za takvu građevinu koja je pripadnost pomorskog dobra u razmjeru prema vremenu za koje je prikraćen u korištenju koncesije (čl. 29, st. 2). Naknada ne može premašiti vrijednost građevine u trenutku opoziva, umanjena za iznos ostvarene amortizacije (čl. 29, st. 2). Ako se koncesija samo djelomično opozove, ovlaštenik koncesije ima pravo da je se odrekne u cjelini. Odreknuće će izjaviti davatelju koncesije u roku od 30 dana od dana kada je primio izjavu davatelja o djelomičnom opozivu (čl. 29, st. 39).

e) Oduzimanje koncesije - koncesija se može oduzeti: 1. ako ovlaštenik koncesije ne izgradi u određenom roku građevine ili druge objekte za koje mu je dana koncesija; 2. ako se ovlaštenik koncesije ne pridržava odredaba ZPDML-a i propisa za njegovo izvršavanje ili ne provodi uvjete koncesije; 3. ako ovlaštenik koncesije ne iskorištava koncesiju ili je iskorištava za svrhe za koje mu nije dana ili preko mjere određene u koncesiji; 4. ako ovlaštenik koncesije bez odobrenja izvrši na pomorskom dobru označenom u koncesiji radnje koje nisu predviđene u koncesiji ili su u suprotnosti sa odobrenim projektom; 5. ako ovlaštenik koncesije neuredno plaća naknadu za koncesiju; 6. ako ovlaštenik koncesije ne održava ili nedovoljno održava i zaštićuje pomorsko dobro obzirom na način predviđen u ugovoru o koncesiji (čl. 30, st. 1). U svim navedenim slučajevima pozvat će se ovlaštenik koncesije da se u određenom roku izjasni o razlozima zbog kojih mu se namjerava oduzeti koncesija (čl. 30, st. 2). Odluku o oduzimanju koncesije donosi davatelj koncesije (čl. 30, st. 5). Nakon donošenja odluke, raskida se ugovor o koncesiji, a ovlaštenik koncesije nema pravo na naknadu zbog raskida ugovora (čl. 30, st. 3). Kod oduzimanja koncesije zadržana su u osnovi rješenja iz čl. 69, st. 1 PZ-a, osim što se u toč. 1 umjesto “postrojenja” spominju “građevine i drugi objekti”, te što je pojašnjeno tko donosi odluku o oduzimanju koncesije i na koju vrsta štete nema pravo koncesionar (zbog raskida ugovora).

f) Prestanak koncesije - koncesija prestaje: 1. istekom vremena za koje je dana; 2. odreknućem ovlaštenika koncesije prije isteka vremena određenog u odluci o koncesiji; 3. smrću ovlaštenika koncesije odnosno prestankom pravne osobe ako nasljednici odnosno pravni sljednici ne zatraže pravodobno potvrdu koncesije; 4. oduzimanjem koncesije od strane davatelja; 5. sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji (čl. 31, st. 1). Odluku o prestanku koncesije donosi davatelj koncesije (čl. 31, st. 2). Tekst ZPDML-a je identičan sa rješenjima PZ-a u prva četiri slučaja, dok je peti slučaj nov. ZPDML ništa ne govori o pravu na odštetu ovlaštenika koncesije u slučaju prestanka koncesije (čl. 71, st. 1 PZ-a). Međutim, u čl. 33 (slično čl. 71, st. 2 i st. 3 PZ-a) propisuje kada se mogu uzeti prinove izgrađene na pomorskom dobru. Naime, ako je ovlaštenik koncesije izgradio štogod na pomorskom dobru na osnovi koncesije, ima pravo uzeti prinove koje je izgradio, ako one nisu trajno povezane s pomorskim dobrom i ako je to moguće po prirodi stvari i bez veće štete za pomorsko dobro (čl. 33, st. 1). Ako nisu ispunjeni uvjeti iz st. 1, prinove se smatraju pripadnošću pomorskog dobra (čl. 33, st. 2). Ako netko izgradi nešto na pomorskom dobru bez koncesije, dužan je o svom trošku to otkloniti i vratiti pomorsko dobro u prijašnje stanje (čl. 33, st. 3). Ako osoba iz st. 3 ne postupi po traženju tijela koje upravlja pomorskim dobrom i u određenom roku ne preda pomorsko dobro na slobodno raspolaganje odnosno ne ukloni prinove i građevine, odluka će se izvršiti po službenoj dužnosti, a na trošak te osobe (čl. 33, st. 4).

g) Zalog koncesije – ovo je najveća novost ZPDML-a, jer je otvorena mogućnost da ovlaštenik koncesije može založiti svoje pravo iz koncesije (čl. 34, st. 1). Založno pravo daje založnom vjerovniku pravo da sam koristi koncesiju, ako ispunjava uvjete za ovlaštenika koncesije ili može pravo na koncesiju prenijeti na treću osobu koja ispunjava uvjete za ovlaštenika koncesije, pod uvjetom da dobije suglasnost davatelja koncesije (čl. 34, st. 5). U oba slučaja korištenje založnih ovlasti dovodi do prelaska koncesije s originalnog ovlaštenika koncesije kao zalogodavca, na novog ovlaštenika koncesije (zalogoprimca ili treću osobu). Ako založni vjerovnik ili osoba na koju je prenio koncesiju ne ispunjava uvjete za ovlaštenika koncesije i ne dobije suglasnost davatelja koncesije, koncesija se oduzima (čl. čl. 34, st. 6). Davatelj koncesije može odbiti suglasnost iz st. 6 samo ako založni vjerovnik kada sam koristi koncesiju ili osoba na koju prenosi koncesiju ne ispunjava uvjete za ovlaštenika koncesije (čl. čl. 34, st. 7). Založno pravo na koncesiji stječe se upisom u upisnik koncesija (čl. čl. 34, st. 2), dakle upis ima konstitutivni učinak. Prijavu za upis podataka o osnutku založnog prava podnosi ovlaštenik koncesije, prilažući založni ugovor (čl. čl. 34, st. 3). Prijava iz st. 3 podnosi se u roku 15 dana od sklapanja založnog ugovora (čl. čl. 34, st. 4). Založno pravo na koncesiji prestaje brisanjem iz upisnika koncesije (čl. čl. 34, st. 8). S obzirom da institut zaloga na koncesiji nije detaljno razrađen odredbama ZPDML-a, na sva pitanja koja nisu uređena tim propisima valjat će odgovarajuće primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje –ZVDSP) koje uređuju založno pravo općenito i to prvenstveno one koje se odnose na zalog prava.

h) Koncesijski sporovi – ZPDML (čl. 27) zadržava identično rješenje iz čl. 72 PZ-a (protiv rješenja Ministarstva ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor), što znači da je odluka o dodjeli koncesije upravni akt po svojoj pravnoj prirodi. Uredba o koncesijama je vrlo jasna. U pogledu pravnih lijekova protiv odluka o koncesiji na pomorskom dobru primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku (čl. 11).


3. POSTUPAK DODJELE KONCESIJA U LUKAMA OTVORENIM ZA JAVNI PROMET

a) Luke otvorene za javni promet od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku

U ovim lukama se obavljaju lučke djelatnosti nabrojane u čl. 65 ZPDML-a. Pravo na obavljanje lučkih djelatnosti, korištenje postojeće podgradnje i nadgradnje, te gradnje novih građevina i drugih objekata nadgradnje i podgradnje stječe se na temelju koncesije (čl. 66, st. 1). Bitna je razlika prema ZML-u u ovlašteniku koncesije koji može biti pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje obrta, a ispunjava uvjete propisane čl. 17, st. 3 i 4 ZPDML-a (čl. 66, st. 2, čl. 68, st. 1). Dakle, koncesionari više nisu samo određena trgovačka društva (dionička društva ili društva s ograničenom odgovornošću).
aa) Vrste koncesija – ZPDML (čl. 66, st. 5) predviđa četiri vrste koncesija : 1. koncesija za obavljanje lučkih djelatnosti, koja ne zahtijeva korištenje postojećih niti gradnju novih građevina i drugih objekata podgradnje i nadgradnje na lučkom području; 2. koncesija za obavljanje ostalih gospodarskih djelatnosti iz čl. 65, st. 1, toč. 5. ZPDML-a, koje ne zahtijevaju korištenje postojećih niti gradnju novih građevina i drugih objekata podgradnje i nadgradnje na lučkom području; 3. koncesija za obavljanje lučkih djelatnosti, koja zahtijeva korištenje postojećih i/ili gradnju novih građevina i drugih objekata podgradnje i nadgradnje na lučkom području; 4. koncesija za obavljanje ostalih gospodarskih djelatnosti koja zahtijeva korištenje postojećih i/ili gradnju novih građevina i drugih objekata podgradnje i nadgradnje na lučkom području. Davatelj svih koncesija je lučka uprava na rok do 10 godina povodom zahtjeva tražitelja koncesija iz toč. 1 i 2 (čl. 67, st. 2) odnosno na rok do 99 godina temeljem javnog prikupljanja ponuda za koncesije iz toč. 3 i 4 (čl. 67, st. 3). Za ove koncesije potrebna je prethodna suglasnost Vlade Republike Hrvatske (na rok od 30 do 50 godina) odnosno Hrvatskog sabora (na rok preko 50 godina) - čl. 67, st. 4. Kod određivanja dužine roka na koji se daje koncesija uzimaju se u obzir kriteriji iz čl. 20, st. 6 ZPDML-a, vodeći u svakom slučaju računa da rok ne bude kraći negoli je potrebno za amortizaciju vrijednosti planom predviđenih ulaganja na lučkom području (čl. 67, st. 5). Koncesija za obavljanje lučkih djelatnosti, korištenje postojeće podgradnje i nadgradnje, te građenje novih građevina i drugih objekata nadgradnje i podgradnje daje se na rok do 99 godina (čl. 67, st. 1).

Kao što je već navedeno, Uredba o koncesijama propisuje i postupak davanja koncesija u lukama otvorenim za javni promet (čl. 1), a njegova struktura zavisi od toga radi li se o javnom prikupljanju ponuda ili o zahtjevu za davanje koncesija. U prvom slučaju odluku o javnom prikupljanju ponuda za koncesije u svrhu obavljanja lučkih djelatnosti i ostalih gospodarskih djelatnosti, koje zahtijevaju korištenje postojećih i/ili izgradnju novih građevina i drugih objekata podgradnje i nadgradnje na lučkom području, donosi upravno vijeće davatelja koncesije (čl. 31). Po objavljenom javnom prikupljanju ponuda davatelj koncesije ima pravo neprihvaćanja svih pristiglih ponuda ukoliko ne odgovaraju u cijelosti uvjetima natječaja (čl. 32, st. 1). Podnositelj ponude mora zadovoljavati uvjete iz čl. 17, st. 3 ZPDML-a. Postupak javnog prikupljanja ponuda provodi posebno povjerenstvo davatelja koncesije koje se sastoji od tri člana, a imenuje ga upravno vijeće na prijedlog ravnatelja, nakon donošenja odluke o javnom prikupljanju ponuda (čl. 34, st. 1). Zapisnik s ocjenom i prijedlogom o davanju koncesija/koncesije ili odbijanju ponude/ponuda, povjerenstvo dostavlja ravnatelju davatelja koncesije, koji predlaže upravnom vijeću odluku/odluke o javnom prikupljanju ponuda (čl. 34, st. 5). Ravnatelj u izradi svoga prijedloga nije vezan ocjenom i prijedlogom povjerenstva (čl. 34, st. 6). Upravno vijeće davatelja koncesije donosi odluku o davanju koncesije, u roku od 60 dana od dana završetka javnog prikupljanja ponuda, a na odluku upravnog vijeća podnositelj ponude može uložiti prigovor Ministarstvu, u roku od 8 dana od dana primitka odluke (čl. 36). Početni iznos naknade za koncesiju određuje davatelj koncesije (čl. 38), a naknada za koncesiju određuje se u dva dijela (stalni dio i promjenjivi dio ) – čl. 39. Što se tiče dodjela koncesija na temelju zahtjeva, pravna osoba ili fizička osoba registrirana za obavljanje obrta podnosi davatelju koncesije zahtjev za davanje koncesije u svrhu obavljanja lučkih djelatnosti i ostalih gospodarskih djelatnosti koje ne zahtijevaju korištenje postojećih i/ili izgradnju novih građevina i drugih objekata podgradnje i nadgradnje na lučkom području (čl. 40, st. 1). O zahtjevu odlučuje upravno vijeće davatelja koncesije odlukom u roku 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva (čl. 41, st. 1). Davatelj koncesije i ovlaštenik koncesije dužni su zaključiti ugovor o koncesiji, u roku 8 dana od dana donošenja odluke, a ako u tom roku ovlaštenik koncesije ne pristupi potpisivanju ugovora smatra se da je odustao od koncesije (čl. 42, st. 3).

ab) Opseg i uvjeti koncesije – o tome ZPDML ništa ne govori. Međutim, propisuje da se na sva pitanja koja se odnose na koncesije u lukama otvorenim za javni promet od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, koja nisu uređena u poglavlju II ZPDML-a (tj. poglavlju o lukama), odgovarajuće primjenjuju odredbe ZPDML-a o koncesijama na pomorskom dobru (čl. 73 ). U lukama otvorenim za javni promet plaćaju se lučke tarife koje se sastoje od lučkih pristojbi i lučkih naknada (čl. 62, st. 1). Ovlaštenici koncesije koji obavljaju djelatnost u lukama otvorenim za javni promet dužni su javno objaviti lučke naknade za svaku pojedinu vrstu djelatnosti ili usluge (čl. 63, st. 3). Lučke naknade plaćaju korisnici luke za dobivene usluge (čl. 63, st. 1). Lučka uprava utvrđuje najviši iznos naknada (čl. 62, st. 2). Lučka uprava radi osiguranja konkurencije unutar luke može, ako ocijeni objektivne okolnosti koje ukazuju na nekonkurentnost luke, sniziti visinu tarife u cijelosti ili selektivno, vodeći računa i o mogućnosti ovlaštenika koncesije da prilagodi poslovanje smanjenoj tarifi (čl. 62, st. 4).

ac) Prijenos koncesije i potkoncesija – ovdje važi sve ono što je rečeno pod supra 2 c.

ad) Opoziv koncesije – vidi supra 2 d.

ae) Oduzimanje koncesije - slučajevi fakultativnog i obveznog oduzimanja koncesije navedeni su u čl. 69 ZPDML-a. Lučka uprava može oduzeti koncesiju ako utvrdi da ovlaštenik koncesije: 1. nije uskladio visinu naknade za usluge u luci s utvrđenom tarifom, 2. ne poštuje odredbe o redu u luci, 3. ne pridržava se plana i programa rada (st. 1). Lučka uprava oduzet će koncesiju za obavljanje lučke djelatnosti ako utvrdi da ovlaštenik koncesije: 1. prestane obavljati djelatnosti za koju je dana koncesija, a time se narušava normalno djelovanje luke, 2. ne plaća ili neuredno plaća naknadu za koncesiju, 3. uz obavljanje koncesionirane djelatnosti obavlja i drugu djelatnost za koju nije dobio koncesiju, 4. ne koristi koncesiju ili je koristi za svrhe za koje joj nije dana ili preko mjere određene u koncesiji (st. 2). U oba navedena slučaja, lučka uprava će pozvati ovlaštenika koncesije da se u određenom roku izjasni o razlozima zbog kojih mu se namjerava oduzeti koncesija (st. 3). Odluku o oduzimanju koncesije donosi lučka uprava (st. 4). Oduzimanjem koncesije, prestaje i pravo na korištenje lučkog prostora, građevina i drugih objekata podgradnje i nadgrad-nje, te se raskidaju drugi ugovorni odnosi koji se temelje ili proizlaze iz koncesije, ako su vezani uz obavljanje djelatnosti te korištenje objekata podgradnje i nadgradnje na lučkom području.

af) Prestanak koncesije – i ovdje se primjenjuje ono što važi za koncesije na pomorskom dobru (vidi supra 2 f). Zakonodavac jedino navodi da ovlaštenik koncesije nema pravo na odštetu, ako koncesija prestane oduzimanjem (čl. 70).

ag) Koncesijski sporovi – vidi ono navedeno pod supra 2 h. Naime, na temelju odredbe čl. 73 ZPDML-a, ovdje se primjenjuje čl. 27.

b) Luke otvorene za javni promet od županijskog i lokalnog značaja

Vrste lučkih djelatnosti u ovim lukama otvorenim za javni promet nabrojane su u čl. 78, st. 1. To su: 1. privez i odvez brodova, jahti, ribarskih, sportskih i drugih brodica i plutajućih objekata, 2. ukrcaj, iskrcaj, prekrcaj, prijenos i uskladištenje roba i drugih materijala, 3. ukrcaj i iskrcaj putnika i vozila, 4. ostale gospodarske djelatnosti koje su s ovima u neposrednoj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj vezi (npr. ugostiteljska djelatnost, servisne djelatnosti i dr.). Vidimo da je ovdje sužen opseg lučkih djelatnosti u odnosu na prvu vrstu luka. Što se tiče koncesija, ZPDML nema posebnih odredaba o ovom pitanju za luke otvorene za javni promet od županijskog i lokalnog značaja. Stoga u čl. 79. napominje da se na sva pitanja koja se odnose na obavljanje lučkih djelatnosti, davanje koncesija na lučkom području, na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPDML-a koje se odnose na luke otvorene za javni promet od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku. To znači da u pogledu različitih pitanja u vezi koncesija (vrste, opseg i uvjeti, prijenos, opoziv, oduzimanje, prestanak, sporovi), važi sve ono što je rečeno naprijed u vezi koncesioniranja na lučkom području luka otvorenih za javni promet od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku (vidi supra 3 a). Ipak, postoji jedna specifična razlika u lukama otvorenim za javni promet lokalnog značaja, ako u njima ne postoji gospodarski interes za pružanje usluga prihvata otpada, opskrbe vodom i električnom energijom, te usluge može pružati lučka uprava (čl. 78., st. 2.), a prihodi ostvareni pružanjem takvih usluga moraju se prikazati u bilanci lučke uprave, te biti odvojeni od naplate lučkih pristojbi (čl. 78., st. 3.).


4. POSTUPAK DODJELE KONCESIJA U LUKAMA POSEBNE NAMJENE

ZPDML ne govori ništa o vrstama lučkih djelatnosti koje se mogu obavljati u lukama posebne namjene. Ipak, iz definicije ovih luka (čl. 2, toč. 3.) možemo zaključiti da koncesija u lukama posebne namjene obuhvaća posebnu upotrebu i gospodarsko korištenje tih luka. Smatramo da je po svojim sadržajnim i pojmovnim elementima, većina djelatnosti koje se obavljaju u lukama posebne namjene, identična onim lučkim djelatnostima u lukama otvorenim za javni promet (uključivši i korištenje lučkih objekata podgradnje i nadgradnje radi posebnih potreba koncesionara). U pogledu koncesija, ZPDML određuje samo tko daje koncesije i tko ih dobija. Koncedent ovisi o značaju luke i dužini trajanja koncesije. Za luke od županijskog značaja, koncesiju daje županijsko poglavarstvo na rok do 20 godina (čl. 80, st. 1, toč. 1). Za luke od značaja za Republiku Hrvatsku, Vlada Republike Hrvatske daje koncesiju na rok do 50 godina (čl. 80, st. 4, toč. 2) ili na rok preko 50 godina, ali uz suglasnost Hrvatskog sabora (čl. 80, st. 4, toč. 3). Na određivanje roka za davanje koncesije za luke posebne namjene odgovarajuće se primjenjuju odredbe čl. 20, st. 6 ZPDML-a (čl. 80, st. 5). Na sportsku luku kao luku posebne namjene primjenjuju se posebna pravila iz čl. 81. Naime, koncesija za takvu luku može se dodijeliti samo udruzi registriranoj za obavljanje sportske djelatnosti (čl. 81, st. 2). Sportska luka ne može obavljati djelatnosti radi stjecanja dobiti, a može se koristiti samo za članove udruge (čl. 81, st. 3). Postupak dodjele koncesije za sve luke posebne namjene (osim vojnih), predviđen je Uredbom o koncesijama, jer se za ovu vrstu luka primjenjuje postupak davanja koncesija na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja odnosno postupak davanja koncesije na pomorskom dobru za posebnu upotrebu (vidi supra 2 a). Ovlaštenici koncesije su pravne ili fizičke osobe, a korisnik vojne luke (bez koncesije) može biti neko državno tijelo. Ovlaštenik koncesije za luku posebne namjene dužan je koristiti luku sukladno odluci o koncesiji i sklopljenom ugovoru o koncesiji i održavati luku prema njezinoj namjeni i zahtjevima sigurnosti plovidbe u njoj (čl. 81, st. 4). U pogledu reda u luci posebne namjene (čl. 83 – čl. 85) sve obveze padaju na ovlaštenika koncesije (a ne na lučku upravu, jer je nema u ovoj vrsti luke).


5. UPISNIK KONCESIJA

Odredba čl. 36 ZPDML-a uvodi upisnik koncesija (st. 1) kao javnu knjigu, koja se vodi u pisanom ili elektroničkom obliku (st. 2). Upisnik koncesija za koncesije koje daje Vlada Republike Hrvatske vodi Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, a za koncesije koje daje županijsko poglavarstvo upisnik vodi nadležno upravno tijelo u županiji (čl. 36, st. 3). Svatko može zahtijevati uvid u upisnik koncesija u nazočnosti voditelja upisnika koncesija i dobivati ispis (čl. 36, st. 4). Sadržaj upisnika koncesija, načina vođenja i uvida u upisnik propisuje ministar (čl. 36, st. 5).

Dana 22. prosinca 2004. god. stupio je na snagu Pravilnik o upisu koncesija na pomorskom dobru (dalje – Pravilnik o upisu). Ovim se Pravilnikom propisuje sadržaj Upisnika koncesija na pomorskom dobru (dalje – Upisnik), način vođenja, uvida i brisanje iz Upisnika, te druga pitanja od značaja za upis (čl. 1). Upisnik vodi Ministarstvo (za koncesije koje daje Vlada Republike Hrvatske), upravno tijelo za poslove pomorstva u županiji (za koncesije koje daje županijsko poglavarstvo), lučka uprava (za koncesije koje daje lučka uprava) i općina/grad (ukoliko je ovlaštenje za davanje koncesije povjereno općini/gradu sukladno čl. 21. ZPDML-a) – čl. 2, st. 1 i st. 2. Upisnik se vodi u pisanom i elektroničkom obliku sa središnjom bazom podataka u Ministarstvu (čl. 2, st. 3). Upisnik koncesija je javna knjiga koja se sastoji od glavne knjige, zbirke isprava i dnevnika upisnika (čl. 3, st. 1). Svatko može zahtijevati uvid u glavnu knjigu u nazočnosti voditelja Upisnika i iz glavne knjige dobiti izvatke i prijepise (čl. 3, st. 7). U Upisnik se upisuju sve koncesije koje se daju na pomorskom dobru za gospodarsku upotrebu i za posebnu upotrebu (čl. 4), a postupak upisa u Upisnik obavlja se po službenoj dužnosti u roku 30 dana od dana zaključenja ugovora o koncesiji odnosno dodatka ugovoru (čl. 5). Zahtjev za upis promjene podataka iz Upisnika podnosi ovlaštenik koncesije u roku od 15 dana od dana nastanka promjene (čl. 7, st. 1), a voditelj upisnika donosi rješenje o dozvoli upisa promjena u Upisniku (čl. 7, st. 2). Voditelj upisnika provodi brisanje upisa iz Upisnika temeljem odluke o oduzimanju ili prestanku koncesije, upisom navedene odluke u list B uloška glavne knjige (čl. 8, st. 1), a brisanje se provodi u roku od 30 dana od dana donošenja odluke (čl. 8, st. 3).

Zahtjev za upis založnog prava na koncesiji podnosi ovlaštenik koncesije u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora o zalogu na koncesiji (čl. 9, st. 1). Voditelj Upisnika donosi rješenje o odobrenju upisa založnog prava i upisuje založno pravo na koncesiji u list C uloška glavne knjige temeljem ugovora o zalogu (čl. 9, st. 2). Založno pravo nastaje trenutkom upisa u Upisnik (čl. 10, st. 1), a prestaje brisanjem iz upisnika koje se provodi temeljem brisovnog očitovanja zalogoprimca (čl. 10, st. 2).

Zahtjev za upis potkoncesije podnosi ovlaštenik koncesije u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora o potkoncesiji (čl. 11, st. 1). Voditelj Upisnika donosi rješenje o odobrenju upisa potkoncesije i upisuje pravo potkoncesije u list C uloška glavne knjige temeljem suglasnosti davatelja koncesije na davanje dijela koncesije u potkoncesiju i ugovora o potkoncesiji (čl. 11, st. 2).

Osim u poseban upisnik koncesija na pomorskom dobru, koncesije na pomorskom dobru trebale bi se upisivati u još jedan registar. Naime, već spomenuti opći zakon ZOK, propisuje da se ugovori o koncesiji upisuju u jedinstveni registar koncesija koji vodi Ministarstvo financija (čl. 8, st. 1). Pravilnik o ustroju i vođenju registra koncesija predviđa javni registar koncesija kao središnji izvor informacija o svim koncesijama danima na području Republike Hrvatske (čl. 2, st. 1), a u njemu se evidentiraju podaci iz ugovora koje s korisnikom koncesije sklopi Vlada Republike Hrvatske ,odnosno mjerodavno ministarstvo, ili izvršno tijelo županije odnosno grada i općine (čl. 4, st. 1).

Nadalje, ugovori koji se odnose na nekretnine upisuju se u zemljišne knjige (čl. 8, st. 2 ZOK-a). Stoga se po odredbama čl. 25, st. 2 i čl. 31, st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama, i koncesije mogu upisivati u list C (teretovnicu) zemljišno knjižnog uloška i to po odredbama o zakupu.


6. Z A K L J U Č A K

Prema odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. god. i Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru iz 2004. god., svaka fizička ili pravna osoba registrirana za obavljanje obrta, može biti ovlaštenik koncesije na pomorskom dobru. Postupak za dodjelu koncesije na pomorskom dobru pokreće se javnim prikupljanjem ponuda ili na zahtjev zainteresirane osobe. Koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra daje županijsko poglavarstvo ili Vlada Republike Hrvatske, a izuzetno ovlašteno gradsko/općinsko vijeće. Davatelji koncesije za posebnu upotrebu pomorskog dobra su Vlada Republike Hrvatske, županijsko poglavarstvo i gradsko/općinsko vijeće. Odluka o koncesiji je upravni akt, a koncesijski odnos nastaje tek sklapanjem ugovora o koncesiji. Otvorena je mogućnost da ovlaštenik koncesije može založiti svoje pravo iz koncesije. U lukama otvorenim za javni promet od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog značaja za Republiku Hrvatsku koncesije daje lučka uprava i one su razvrstane u četiri skupine. Koncesionar je svaka fizička ili pravna osoba koja ispunjava zakonske uvjete. Na sva pitanja koja se odnose na koncesije u tim lukama, odgovarajuće se primjenjuju zakonske odredbe o koncesijama na pomorskom dobru. U lukama županijskog i lokalnog značaja drugačije su uređene lučke djelatnosti, a na sva pitanja koja se odnose na obavljanje lučkih djelatnosti, davanje koncesija, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe koje se odnose na luke otvorene za javni promet od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog značaja za Republiku Hrvatsku. U lukama posebne namjene utvrđena granica pomorskog dobra preduvjet je za dobivanje koncesije. Ovlaštenici koncesija su isti kao i u već prije navedenim lukama, a davatelji su županijsko poglavarstvo i Vlada Republike Hrvatske. Za vojne i sportske luke važe posebna pravila. Vojne luke se mogu koristiti samo za vojne namjene i u njima nije dozvoljen postupak koncesioniranja. U sportskim lukama, koncesionar može biti udruga registrirana za obavljanje sportske djelatnosti. Sve koncesije na pomorskom dobru moraju se istovremeno upisati na tri različita mjesta (upisnik koncesija, registar koncesija i zemljišne knjige). Na kraju, možemo zaključiti da se uređenje koncesija u novom zakonu značajno razlikuje od uređenja koncesija u derogiranim zakonskim tekstovima - Pomorskom zakoniku iz 1994. god. i Zakonu o morskim lukama iz 1995. god.
Pridruži nam se na Faceu Prati pravsthr na Twitteru Prati pravsthr preko RSSa